Psalms 41

1Blago onome koji razumije ništemu! Gospod će ga izbaviti u zli dan. 2Gospod će ga sačuvati i poživiće ga; biće blažen na zemlji. Nećeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem. 3Gospod će ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.

4Ja vičem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti. 5Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad će umrijeti, i ime njegovo poginuti?” 6I ako ko dođe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje.

7Šapću o meni među sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo: 8“Zla stvar dođe na njega, legao je; neće više ustati.” 9I čovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeđaše hljeb moj, podiže na me petu.

10Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja ću im vratiti. 11Po tome ću poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom. 12A mene cijela sačuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.

Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.

13